tisina

puno vam hvala sto ste se javili i drago mi je da ste me posjetili javit cu se ja i vama.a sad niko o meni nezna nista i sto cu duze imat ovaj blog to cu se vise otvarati a vjerujem i gubit posjetitelje no meni to ne smeta.ja sam vam razocarana cura kojoj se vjera u boga poljuljala i koja se iznutra osjeca sama.jos uvjek vjerujem u boga i sve to no sad puno manje nego prije,jednostavno sam se previse puta razocarala,sto u prijatelje,sto u starce a i samog boga.jel vam se ikad dogodilo da osjecate da se sav teret nalazi na vasim ledima i da jednostavno trebate pomoc bilo doga ali vas svi ili odbe ili nemogu pomoc.cesto sam samog boga trazila nesto i to ne neznam kaj ono da mi da dobitak na bingu,lotu ili stati ja znam nego samo da mi pomogne u necemu o cemu sad nebi no cini mi se da mi nikad nije pomogo kad sam ga trebala.kad prebrodite depresiju postanete hladni i stalno tuzni,svejedno vam je sto ce se dogoditi s vama i ljudima koji se nalaze oko vas, vidite i sammi da ste postali druga osoba,nekad sam bila jako vedra,vesela i puna optimizma no i sad jednostavno meni se nikads nemoze dogoditi nesto sretno nesto sto ce me usreciti.nekad se zapitam postojili bog...naravnmo da postoji no ja se osjecam kao da mene zaobilazi..

s moje strane si prihvacena ma kakva ti bila i sto god mislila o bilo kome ili cemu

izgleda da te samo ja posjecujem a znas mogla bi natipkati neki novi post i pocet ostavljat negdje komentare